. . .
“Hoću da spavam s tobom.
Ne mislim na seks.
Mislim, da spavam.
Zajedno.
Ispod moga ćebeta.
U mom krevetu.
S mojom rukom na tvojim grudima i s tvojom rukom oko mene.
Sa napuklim prozorom, da nam bude hladnjikavo pa da se moramo pribiti jedno uz drugo.
Bez ikakve priče, da nas okružuje samo sanjiva,
božanstveno radosna,
tišina…”
. . .
“Ipak, najveće čudo rata su žene Bosanke. Sređene i dotjerane kao za modnu pistu, čiste i mirišljave, ljepotom stvaraju privid normalnog života i uljepšavaju dan svima koji ih vide.
Na samo njima poznat način rješavaju jednačinu sa hiljadu nepoznatih: kako četiri godine pripremati ručak za porodicu od riže i makarona, a da svaki dan izgleda različito?
I epohalno otkriće za Ginisovu knjigu rekorda, ravno otkriću perpetomobila: kako napraviti kolač bez ulja, putera, šećera, brašna, čokolade?
Kako bez ičega napraviti nešto? I to slatko…”
Ahmet M. Rahmanović