Page 1
Standardni

Sarajevo

Prije 69 godine "zajedničkim naporima i žrtvama sarajevskih rodoljuba Srba, Muslimana i Hrvata" oslobođeno je Sarajevo. Na ovaj isti dan, prije 22 godina Sarajevo je opet trebalo svoje rodoljube da ga još jednom oslobode.

 

Od početka agresije i opsade, pa do 31. jula 1995. u Sarajevu je ubijeno, umrlo od gladi, hladnoće i nestalo 10.514 civila, od kojih 1.598 djece. Materijalna šteta koju je grad pretrpio tokom agresije i opsade, prije svega kroz razaranja stambenog fonda i uništenje kulturnog blaga i privrednih objekata i saobraćajnica, je neprocjenjiva.

Zato svima onima koji grad Sarajevo smatraju svojim gradom, svima onima koji ga vole i poštuju, svima onima koji se odnose prema njemu sa poštovanjem neka je sretan Dan grada Sarajeva.

 

Standardni

Evlija Čelebija o Sarajevu: Bijelo zrno bisera 2

Sarajevo je u očima Čelebije krasan, malen grad (izračunao je putopisac da mu je cjelokupna površina četiri stotine koraka) sazidan od kamena na jednom visokom brdu, koji izgleda kao bijelo zrno bisera. Na sjeveru hendek (opkop s vodom oko odbrambenih zidova), na jugu „provalija kao pakao, duboka za dva minareta“. S te je strane tvrđava uništena, ali se Sarajevu, s te strane, nije moglo nauditi. Ipak, drugi dijelovi tvrđave, ceste prema Mokrom i Degirmenlija (dio Vratnika kojim je tekao dio Moščanice na kojem su bili mlinovi), strahuje Čelebija, tako su u lošem stanju da bi ih lako srušio udarac topa.

 

Grad je čuvao zapovjednik ili dizdar, a unutar tvrđave je živio imam, dva mujezina, vojni svirači (mehteri), te su bili smješteni magazini žita i nekolicina vojničkih kuća. Na pitomim brežuljcima, dalje bilježi Čelebija, i s obje strane Miljacke nizale su se „krasne i simpatične kuće“, prizemne i na sprat, njih 17,000. Pokrivene su bile ćeremitom (crijep od ilovače, pečen u kalupu, op.pr.), rjeđe šindrom (cijepane jelove ili hrastove daske), a svaka je imala ‘živu vodu’. (…)

 

Priredila Lana Ramljak, Radiosarajevo.ba

 

 

Standardni

Evlija Čelebija o Sarajevu: Bijelo zrno bisera

Slavni će turski putopisac Evlija Čelebija Sarajevo posjetiti na svom putu, kako je zapisao*, iz Velikog Varadina u Bosnu, 1660. godine. Čelebija će iz Velikog Varadina (grad u Rumuniji, op.pr.) put Bosne krenuti u društvu Kose Ali-paše, vrhovnog serdara Osmanlija u pohodu protiv Varada. Pratit će ih tri hiljade vojnika, teški tovar, kako piše turski putopisac, sedam stotina kola blaga. Preko Beograda i sela Zavije, potom Valjeva, Čelebija će stići i u Srebrenicu za čije stanovnike kaže da su prijatelji stranaca.




Odatle će, preko dva hana i Glasinca, stići u „Šeher i grad Sarajevo“. Navodi Čelebija kako su Osmanlije na mjestu gdje je sad Careva džamija** podigli veliki dvor (saraj) po kojem će Sarajevo i dobiti ime (Saray-ovasi, polje ispred dvora): „A kako je, opet, velikoj rijeci ime Bosna to je ime rijeke spojeno s imenom šehera, pa se on naziva Bosna-Saraj.“ (…)

Priredila Lana Ramljak, Radiosarajevo.ba


 

Standardni

Zaboravljene legende: Letači sa Miljacke

Nije da su hrabri kao mostarski skakači, ali ne može ipak baš svako u Miljacku skakati. Kupalište na Bentbaši nekada je bilo epicentar ljetnih dešavanja u Sarajevu, a skakači su bili heroji i uzori generacija i generacija Sarajlija. Čak se s vremenom izdiferencirala posebna – sarajevska lasta.

Piše: Adnan Učambarlić

Sve je počelo sa izgradnjom brane i kupališta na Miljacki. Sarajlije su se počele okupljati i uživati na obalama rijeke. Budući da je uobičajeni naziv za riječnu obalu bio  jalija, odatle je i izveden naziv jalijaš, naziv za zgubidane koji su svo svoje vrijeme provodili uz Miljacku. Neki su naprosto gubili vrijeme, neki su plivali, neki golim rukama lovili pastrmke pod branom, a oni hrabriji skakali.

 

Skok sa obale u Miljacku i nije bio neki poseban podvig, ali skokovi sa brane direktno ispod slapa (tzv. Toplik, po kojem se i zove današnja kafana) ili sa bilo kojeg drugog višeg mjesta – zahtijevali su malo više hrabrosti. Samo nekolicina onih najhrabrijih usudila se skočiti sa krova kućice direktno pod branu. Takav skok, pored hrabrosti, zahtijevao je priličnu prisebnost i vještinu, budući da je trebalo skočiti u prostor širine samo dva ili tri kvadratna metra, na kojem je bilo dovoljno dubine da se skakač ne povrijedi. 

 

Generacije i generacije Sarajlija pamte legendarnog sijedog i istetoviranog Suada Zameticu zvanog Doktor i njegove laste sa kućice. Nadimak Doktor dobio je upravo zahvaljujući svojim skokovima. Nažalost, Doktor, kao i većina nekadašnjih sarajevskih skakača, više nije među živima.

Pored Doktora, čuveni skakači bili su Fisko, Rašid i Faruk Duvnjak – Pekar te Miroslav Drmanac – Kićo (poznat i po svojoj ljubavi ka FK Sarajevo i svom nekada nerazdvojnom pratiocu – psu Sukiju), koji se jedini usudio da sa kućice skoči zgrčke. Neobičan stil imao je i Tahir Balagić Kiko, koji bi se zatrčao sa ulice, sklopio ruke uz tijelo i tako uletio pod branu.

Samo dvojica sarajevskih skakača skočili su i sa Starog mosta u Mostaru. Bili su to Mujo Čusto i Rifet Karić. Karić je skočio 1983., ali nije imao baš najbolji plasman zbog specifičnih mostarskih pravila ocjenjivanja, ali i razlike u lasti. Za razliku od Mostaraca koji, i pored velike visine, imaju široku i duboku Neretvu, Sarajlije su skakali u uzak i plitak prostor te se skok morao prilagoditi tome, baš poput skokova u Kazan. Karić je također bio poznat kao toliki zaljubljenik u skokove, da je često odlazio sa posla kako bi mogao skakati.

Radiosarajevo.ba

 

Standardni

. . .

20. godina od referenduma: Sretan 1. mart, Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine!

"Dok jedni nose Bosnu na srcu, drugi je nose na duši."