beats by dre cheap

Priče iz opkoljenog Sarajeva 22.


Svjedočenja sarajevske djece

 

Dragi dnevniče, uskoro će godina dana otkako sam napisao tvoju prvu stranicu na sunčanom balkonu, 24. jula u Igalu. Sad tvoje stranice pišem u maloj sobi bez prozorskih stakala i bez finog pogleda na limeni krov susjedne zgrade. Vjerovatno se pitaš o čemu ti ja pišem? E, pa dragi dnevniče, ja ti pišem o razrušenom Sarajevu, o granatiranom porodilištu i o urušenoj kući preko puta moje.

 

Želim da ti kažem da više od dva mjeseca nisam izašao iz stana i podruma i isto toliko dugo nisam vidio svoje školske drugove. Ne znam gdje su i šta rade moji školski drugovi. Poslednja dva mjeseca često silazim u podrum, skrivajući se od granatiranja. U mojoj okolini ima ljudi koji su povrijeđeni od granata...

 

17. juni 1992. godine. U 1 sat, u zoru, od granate, poginula mi je tetka, kao da sam zanijemio.

19. juni 1992. godine. U 10 sati dat je znak zračne opasnosti. Mom drugu Adisu je pala granata u sobu u kojoj je bio. Ali na sreću je živ. Odmah je došao čika Mido i moj tata. A kad su došli kod Adisa, on je bio živ. Malko se posjekao na staklo i malo mu je tekla krv. Rupa u stanu je ogromna.

21. juni 1992. godine. I u baštu, preko puta, pala je granata. Sasjekla je nekoliko šljiva i jabuka. Po mojoj terasi je bilo puno zemlje, jabuka i šljiva, a takođe i po putu. Bili smo u kući. Kod nekih komšija su popucala stakla, a i kod nas. Tata je zalijepio kartone na prozorima...

Dino, 9 godina

 

VATAN
http://ratnidnevnik.blogger.ba
18/07/2008 11:53