VATAN

"Her Şey Vatan Için"

26.08.2008.

Priče iz opkoljenog Sarajeva 29.

Umjetnik umjetnicima 1/2

 

Drage kolege muzičari, ma gdje bili, vi koji ne znate šta je rat, šta su ratna pustošenja, šta ratne strave. Ma gdje se nalazili, sada kada gruva, sada kada trešti, vratili se vi ili ne, neka znate – strašno je ovde, pakleno je.

 

Sjećam se naših druženja na mnogim našim muzičkim seansama, seminarima, takmičenjima, mnogim priredbama. Bili smo jedna divna, harmonična, raspjevana familija, družina nerazdvojna. Vi odoste negdje, a ja ostadoh, ovde. Ja sam još uvijek živ. I dobro sam, i zdravo. Dani su ovde dugi – kao godina. A tek noći, kraja im nema. Pokušajte to sve zamisliti, ili još bolje – ostanite bar mjesec dana ovde sa mnom, bez struje, bez vode, samo riža i makarone. Pušači bez cigareta. Kako skuhati jelo bez struje, ispeći hljeb, popiti kafu, okupati se...

 

Ložimo u lavoru sa rešetkom preko. Pravimo kandila od plutanog čepa i pertle od cipela kao fitilj. Dolazi noć, fitilj brzo gori, a mrak je prepun stravičnih slika. Kako ih odagnati? Nema ni drvceta šibice, a o drvima da i ne govorim. Bilo ih je dan-dva, ali je svako drvo sa ulica i iz parkova pograbljeno. Neko je uspio ugrijati konzervu, ako je još ima. A nema ni to. Po vodu se ide daleko. Četnici svaki put gađaju granatama i snajperima. Čekajući u redu da natočim desetak litara vode, rizikujem život. To malo vode se brzo potroši, pa tako „ginem“ dnevno po više puta.

 

Pomenuh granate, snajpere, a da li ste čuli za krmače, avionske bombe, zatim napalm bombe, kasetne bombe, vebeerove, pamove, patove, zolje, rasprskavajuće metke, zapaljive metke, topove raznih kalibara,  bestrzajni topovi (od svakog vam trza srce i skače u grlo), te silni trombloni, mine, razne bombe, razno automatsko oružje svih kalibara, te ručni bacači, tenkovi, topovi, sve vrste mitraljeza, picgaueri, transporteri ... Sve to svakodnevno, svakonoćno iznad naših glava...

 

Oko nas, u nama, nad nama – strah, strava, stradanja. Stalna neizvjesnost, užasna napetost u želucu, ogroman pritisak u glavi. Čitav život prođe u te dvije-tri sekunde od trenutka ispaljenja granate do njene explozije... Sa glavom među rukama čeka se explozija. I tako stalno, stalno – šest mjeseci: gruvanje, razaranje, treštenje, strahovanje, stradanje, kakvo se ne pamti...

 

VATAN