VATAN

"Her Şey Vatan Için"

22.08.2008.

Priče iz opkoljenog Sarajeva 28.

Vrbanja most

 

Vjerovatno su mostovi najvrijednije od svega što čovjek podiže i gradi. Po pravilu na mjestu gdje se ukrštava najviše ljudskih potreba sa jednim zadatkom: da čovjeku u svakom času pruže korist, da spoje ono što je rastavljeno.

 

Jednom mostu je ovih dana oduzet svaki smisao, mostu Vrbanja. Most koji premoštava sarajevsku kičmu, Miljacku i spaja dva kraja jednog organizma, sada služi samo rijetkim prolaznicima koji poput desperadosa prelaze kroz ovu zabranjenu zonu: jedni sa Grbavice prema gradu da pobjegnu iz pakla, drugi prema Grbavici da vide šta im je sa porodicom.

U blizini Vrbanja mosta sreli smo Suadu, ženu srednjih godina koja je krenula na Grbavicu da vidi sina. Sačekali smo je da se vrati. Bila je šokirana! Kaže da Grbavica izgleda stravično. Ulice zakrčene malterom, staklom, žicama, željezom, ciglom... Nigdje žive duše, čak ni pasa, ni mačaka, a ptice su, kako reče, već davno pobjegle od smrada i dima. Po njenom svjedočenju, Poljoprivredni fakultet izgleda sablasno. Urušen sa popaljenim stablima, koja su se sručila na njega, svjedoči o katastrofi kroz koju je prošao ovaj sarajevski kvart. Kuće su zakapijane, roletne spuštene.

 

Niko me nije zaustavio, nisam vidjela ni četnike... Ovo je dan, sigurno su se negdje povukli, ne vole oni sunce. Mene su sigurno vidjeli, ali i ja sam vidjela sina... Ne bi mi bilo žao ni da su me poslije toga ubili. Ne znam kada će ovo stati, ali znam da se neće nikada zaboraviti...“ – rekla nam je drhtavim glasom Suada i nastavila prema kući sa osmijehom majke koja je saznala da joj je jedini sin živ.

 

Iza nje se na mostu pojavio čovjek koga su dan ranije odveli, koga su tukli i koga su na kraju protjerali. Ne zna zašto je uhapšen. Jedini razlog, po njegovom mišljenju je to što je Hrvat.

Rekao sam im da sam operisao srce, a onda me je prepoznao Ranko Gučevac, glumac epizodista, koji eto prvi put igra značajnu ulogu i to u nečasnoj drami. Pristao je da me puste. On je nekakav predsjednik SDS za Vrbanju... ma ko će vam to znati šta ko tamo radi... uglavnom ruše grad...“ – rekao nam je ovaj građanin.

 

Gledamo prema groblju sarajevskih Jevreja-sefarda, koji su krajem XV vijeka prognani iz Španije, ovdje našli utočište, u ovim krajevima ih je ovaj narod primio, a oni su donijeli svoje znanje i kulturu. Sarajevu su poklonili neke od najljepših građevina koje su mu davale poseban šarm, a sada su porušene. Ovo groblje je ušlo u svjetski katalog najljepših spomenika kulture, a sada su ga neke bjelosvjetske propalice i barabe pretvorile u zaklon za ubice. Sa njega se puca na ovaj grad, na one koji su ga podigli i svaki dan, opstanak ovog sarajevskog bisera je u pitanju.

 

Završiće i ovaj rat, epizodisti će otići na smetljište istorije, a nama će ostati porušeni grad, uništena kulturna baština, pomućeni odnosi među narodima... Valjda će ovaj grad, koji je mnogo puta kroz istoriju, odolijevao siledžijama, lopovima, diktatorima, pljačkašima i ovaj put naći neko mudro rješenje.

 

VATAN