VATAN

"Her Şey Vatan Için"

18.08.2008.

Priče iz opkoljenog Sarajeva 27.

Krvavo „pokrštavanje“ 1/2

 

Svako jutro je počinjalo i završavalo batinama. Mržnja prema drugoj vjeri, drugoj naciji, prema svemu drugačijem od vlastitog, pokušava se usaditi upisivanjem krsta u muslimanska leđa terorom, batinom, strahom ...

 

          Imao sam automat, ne da pucam u raju, nego zbog onih maskiranih razbojnika da nam ne upadnu u zgradu. – tako je svoju priču započeo čovjek koji poslije tri sedmice zatočeništva na Palama, sada u jednom stanu u Sarajevu pokušava da uhvati bar koji minut sna bez snova, bez more i liječi rane na leđima. Nisu to obične rane. Na leđima ovog bivšeg sportiste i čovjeka koji za sebe kaže da je u prošlosti često bio u sukobu sa zakonom, bajonetom su ucrtani krstovi koji još zarastaju. Uhapšen je na Grbavici ...

 

          Žena je spremala ručak. Nisam se uplašio kada je ta vojska ušla u stan. Čim imaju uniformu vjerovao sam da se s njima može razgovarati. Bili su to rezervisti iz Užičkog korpusa. Predstavljali su se kao „Vukovarci“... Prije toga događaja sam sa njima pričao i nisu ništa loše učinili do tog dana... Valjda im je neko rekao da imam pušku. Tenk je bio na ulici i cijev je bila okrenuta prema zgradi. Tražili su da predam automat. Kada sam to uradio, vezali su mi oči i ruke na leđa. Odveli su me na Vraca u neki njihov štab. Psovali su mi ustašku majku i tukli su me kundacima i nogama. Razapeli su me na zemlju i jedna plava djevojka, koja nema više od dvadeset pet godina, pomagala je momku sa bradom da mi bajonetom urežu krst.

         

Onesvjestio sam se i ne znam koliko sam tu ležao. Ne znam kada i kako sam prebačen u Kulu na Butmiru. Među svojim novim mučiteljima u Butmiru sam prepoznao neke poznanike iz kruga bliskog Momčilu Mandiću. Oko 22 sata po mene i još 26 zatočenika došao je „picgauer“. U vojno vozilo, u koje inače može da stane 8 ljudi, bukvalno je naslagano 27 zatočenika. Bili smo na putu za Pale. Prije nego što smo ušli u vozilo, vezali su nam ponovo oči i ruke na leđa. Bili smo jedan na drugom. Vozili su nas nekim makadamskim putem duže od dva sata. Kočili, stajali i ponovo palili vozila. Trojica nesretnika su izdahnula. Put do Pala nije preživio ni poznati sarajevski taksista Zlajo. Ne znam mu pravo ime ...

 

* * *

 

VATAN