VATAN

"Her Şey Vatan Için"

12.08.2008.

Priče iz opkoljenog Sarajeva 25.


Svjedočenja sarajevske djece

 


Pismo mojoj učiteljici na Dobrinji

 

Draga moja učiteljice

Da li je ovo ružan san? Ne možemo više brojati školske sate i dane. Sada je rat! Ja sam pobjegla sa Ilidže, izbjeglica sam u vlastitom gradu. Svakoga dana imamo sve manje hrane. Puno mi nedostaje škola. Nedostaju mi drugovi i drugarice. Jedva čekam da se rat završi. Ovi ratni dani su mi dodijali. Nemam s kim da se družim. Ne mogu ni da izađem. Dosadno mi je.

 

Stalno se puca, padaju granate. Vrijeme uglavnom provodimo u skloništu... Tamo je prljavo i zagušljivo. Gađali su zgradu u kojoj sam smještena. Jednom je bilo ranjenih. Srećom, sve je dobro prošlo. Ozdravili su. Često nemamo vodu i struju. Stan su, doznajemo, uništili i opljačkali. Zbog toga sam puno tužna. Žao mi je što nemam gdje da se vratim. Možda će ga i zapaliti.

 

Nedostaje nam deterdžent. Takođe i brašno.

Vesna, 9 godina

 

VATAN