VATAN

"Her Şey Vatan Için"

18.07.2008.

Priče iz opkoljenog Sarajeva 22.


Svjedočenja sarajevske djece

 

Dragi dnevniče, uskoro će godina dana otkako sam napisao tvoju prvu stranicu na sunčanom balkonu, 24. jula u Igalu. Sad tvoje stranice pišem u maloj sobi bez prozorskih stakala i bez finog pogleda na limeni krov susjedne zgrade. Vjerovatno se pitaš o čemu ti ja pišem? E, pa dragi dnevniče, ja ti pišem o razrušenom Sarajevu, o granatiranom porodilištu i o urušenoj kući preko puta moje.

 

Želim da ti kažem da više od dva mjeseca nisam izašao iz stana i podruma i isto toliko dugo nisam vidio svoje školske drugove. Ne znam gdje su i šta rade moji školski drugovi. Poslednja dva mjeseca često silazim u podrum, skrivajući se od granatiranja. U mojoj okolini ima ljudi koji su povrijeđeni od granata...

 

17. juni 1992. godine. U 1 sat, u zoru, od granate, poginula mi je tetka, kao da sam zanijemio.

19. juni 1992. godine. U 10 sati dat je znak zračne opasnosti. Mom drugu Adisu je pala granata u sobu u kojoj je bio. Ali na sreću je živ. Odmah je došao čika Mido i moj tata. A kad su došli kod Adisa, on je bio živ. Malko se posjekao na staklo i malo mu je tekla krv. Rupa u stanu je ogromna.

21. juni 1992. godine. I u baštu, preko puta, pala je granata. Sasjekla je nekoliko šljiva i jabuka. Po mojoj terasi je bilo puno zemlje, jabuka i šljiva, a takođe i po putu. Bili smo u kući. Kod nekih komšija su popucala stakla, a i kod nas. Tata je zalijepio kartone na prozorima...

Dino, 9 godina

 

VATAN