Priče iz opkoljenog Sarajeva 18.
Svjedočenja sarajevske djece
Dragi tata
Tata, ovi dani u Sarajevu su veoma teški. Bili bi lakši da nisi u dalekoj zemlji i da si sa nama. Dok pišem ovo pismo granate padaju oko nas. Ubili su i ranili mnogo djece. Čak je i jedna mala beba ostala bez noge. Najgori su snajperisti. Oni gađaju stanovnike Sarajeva, dok gladni čekaju da kupe hljeb i mlijeko. Ali, mi ćemo ipak pobijediti jer imamo svoje branitelje zlatne ljiljane. Oni se bore pod zastavom Bosne i Hercegovine na kojoj se nalazi najljepši grb na svijetu.
Sejo, 8 godina
Draga Dženita
U želji da se sretnemo u miru, tvoji
Senad i Sabina