VATAN

"Her Şey Vatan Için"

21.06.2008.

Priče iz opkoljenog Sarajeva 3.

7. juni. Šok! Stres! Skamenjenost. TV kamere su obavjestile civilizovani svijet o pokolju u ulici Vase Miskina. Srpski srednjevjekovni šumnjaci gađali su i pogodili narod koji je čekao u redu kruh svagdašnji. Razbacani dijelovi tijela, krv, mrtvi, ranjeni, suze, vapaji. Bože, ima li dostojne kazne za ove zločince? Granatama po nedužnim ljudima.

Hoće li o tome zaguditi srpske i crnogorske gusle? Je li to njihovo junaštvo i čojstvo? Jeste. To je srpsko junaštvo. To je crnogorsko čojstvo. Velikosrpska ideologija sva je zasnovana na porazu, na veličanju kosovskog poraza, koji je vremenom samo dobijao nove sadržaje, zadržavajući srž i osnovu. Zasnivati svoj životni credo na porazu, na prošlosti znači polagati pravo na drugog, oduzeti mu život kad god ti se prohtije. Masakrirati građanina koji hoće da živi. Da preživi. Da nabavi kruh.

Slaviti poraz kao pobjedu znači slaviti smrt umjesto života. „Srpski narod svojim ponašanjem pokazuje da ne pripada civilizaciji“ – izjavljuje američki državnik Džon Bejker.

 

Naredni dan, uši su me bolile od detonacija. Počelo je granatiranjem cijelog Sarajeva. „Zlatni ljiljani“ odolijevaju svim pokušajima brđana da prodru u grad. Branioci ne samo da odolijevaju nego i prelaze u kontraofanzivu. Osvojeno je brdo Žuč sa kojeg su fašisti gađali naselja Otoku i Čengić Vilu. Zahvaljujući ovom ratu saznaću ime svakog kamena i busena u okolini moga grada. 9. juna, Dječija ambasada je organizovala odlazak djece i majki iz Sarajeva za Split. Zadnji dio konvoja, četnici su zadržali na Ilidži. Držali su njih, najnevinije, kao taoce. Dva puna dana. Nije im to prvi put, da ucjenjujući grad djecom, traže da se njihovi uhvaćeni koljači, jataci ili snajperisti, puste na slobodu u zamjenu za nesmetani prolaz konvoja.

I o tome, hoće li zaguditi gusle čojstva i junaštva? A čovjek, otac, čiju je kćerku ranio snajperista, poziva istoga na kafu. Bez mržnje, bez osvetoljubivosti. Htio bi samo da vidi kakav to čovjek može da ubije dijete.

Ili, pri povlačenju agresorske vojske iz kasarne „Maršal Tito“, jednom se oficiru pokvari automobil. Naši su ga pokušali opraviti, pogurati, prije nego su ga odšlepali u Lukavicu. A njegove kolege se nisu ni obazirali na nevolju svoga suborca.

Mi o tome ne pjevamo. O merhametluku i o duši bosanskoj. Njenoj širini. Na djelu je iskazujemo.  

 

VATAN