VATAN

"Her Şey Vatan Için"

19.06.2008.

Priče iz opkoljenog Sarajeva 2.

Nešto zloslutno u vazduhu 2

 

Počelo je 5. aprila. Dan prozračan, proljetni. Hitajući da se sretnem s njom, uočavao sam neprirodnu tišinu, pustoš. Nigdje prolaznika, automobila, čak su i ptice zaćutale. Pred raskrsnicom, lijevo između dvije kuće ugledah njih. Ljude bez lica. Ljude zamaskirane čarapama. Nazvao sam ih čarapari. Imali su oružje u rukama. Jedni su nervozno šetali, drugi izvirivali.

Osmijeh se, poslije poljubca, na njenom licu zaledio. Ugledala ih je i ona, te maskirane teroriste. Da li su bili ovdašnji pripadnici SDS ili članovi buduće „srpske policije“, nisam znao. Kolona od pet auta puna naoružanih ljudi stade ispred njih. Vozač crvenog stojadina, provirivši reče: „Žvaka, ovo su naši. Propusti ih“. Kolona je nastavila kretanje. Žvaka sa čaraparima ode ka raskrsnici. Sišli smo do keja pored Miljacke. Ćutke smo šetali prema piceriji Maestro. Bili smo zabrinuti. Dogovorili smo se da se vratimo nazad. Sigurnije je. Na mostu „Bratstva i jedinstva“ opet ih ugledasmo. Srpska milicija sa bijelim trakama na lijevoj ruci nas je grubo vratila. To me razbjesnilo. Smirivala me je. Naletjeli smo na drugu četvoricu bijelo trakavičara i ironično sam ih upitao: „Imajući u vidu da se obližnji most zove bratstva i jedinstva, hoćete li nas braćo pustiti“ – „Hajte“ – ozbiljno odgovori jedan njihov debeljko. Djelovao je nervozno. Uplašeno. Na raskrsnici je tip zvani Žvaka sa svojim čaraparima legitimisao. Neke je maltretirao, neke puštao bez riječi. Osobnu kartu sam zaboravio, ali srećom, nisu nas ni pogledali. Ispraćajući djevojku, zaustavismo se u prostoru zaklonjenim platanima. Zagrljaj, pitanja i strah u očima. Dugo mahanje, stegnuto grlo, neiskazivi jecaj. Silazeći, osvrtao sam se i zaticao kako se suzdržava da mi poleti u zagrljaj.

 

Više se nismo vidjeli.

 

Dok su još radile telefonske linije, dijelili smo strepnje, želje, nadu. Saznao sam da se zaputila roditeljima. Je li živa? Je li me zaboravila? Pamti li naše šetnje, milovanja? Pokušao sam putem radio-amatera ostvariti kontakt sa adresama za koje sam pretpostavljao da bi mogle da budu njene.

Bezuspješno.

 

VATAN